Tekst je posebice namijenjen mladim vozačima, s nikakvom, ili malom
dozom iskustva. No, mislim da i iskusnijim bikerima neće naškoditi ako
ga pročitaju jednom, dvaput, pa čak i više puta. Pa, eto teksta:
«Motocikl vas može ubiti bez većeg problema. Pitanje je samo da li
vas je ubio on, ili ste se vi sami. Problem većine ljudi, ako ne i svih
koji uđu u svijet motora, je to da nemaju punu kontrolu nad svojim
motociklom. Ja sam počeo prošle godine i definitivno nisam imao tu
potrebnu količinu kontrole. Još sam i sada daleko od količine kontrole
koja je potrebna i koju posjeduju motoristi koji voze već mnogo godina,
te imaju iza sebe tisuće kilometara i tisuće raznih što više, što manje
kritičnih situacija.
Sada vozim «SUZUKIA» SV 650. To mi je drugi motocikl, dok je
početak bio na 250 ccm. Taj prvi motocikl mi je omogućio da steknem
barem osjećaj kako je to biti na dva kotača i da steknem neke glavne
osnove vožnje motocikla. SV mi je služio sasvim dobro i pomogao mi je
da produbim svoje spoznaje i iskustva. Bilo je situacija kada sam
ponekad skoro i doživio pad. Bilo to zbog previše gasa, ili previše
kočenja. Oboje naravno, na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Na sreću,
SV je u kritičnim situacijama bio taj koji je izvlačio i sebe i mene iz
grabe. No, bez obzira na to, potrebno je prijeći još mnogo kilometara,
da bi stekao neku rutinu i iskustvo, koje bi mi pomoglo da se izvučem
iz kritičnih situacija. Tu prvenstveno mislim na razvoj potrebnih
refleksa, za koje je potrebno samo vrijeme i kilometri da se razviju. U
raznim situacijama nema vremena za razmišljanje, već sve mora biti
refleksno, jer je to i najbrže. Nema vremena za razmišljanje, da li ću
ovako, ili onako. Čim vaš mozak osjeti da bi nešto moglo poći po zlu, u
tom trenutku potrebna je odgovarajuća reakcija. Reakcija bez
oklijevanja i to reakcija u pravilnoj količini i u pravo vrijeme.
Sjetite se svojih prvih vožnji u autu i učenju istog. Usporedite
svoje sposobnosti i iskustva s početka svojeg vozačkog staža, sa
sposobnostima i iskustvima koje sada posjedujete. Velika razlika, zar
ne? Jeste li ikada koga učili voziti automobil? Kako ste se nervozno i
nelagodno osjećali na suvozačevom mjestu, dok je vaš «učenik» pored vas
vozio? Zašto ste bili nervozni i osjećali se nelagodno? Biste li ga
radije učili voziti u nekom prosječnom automobilu, ili u npr. «MUSTANG»
Cobri? Što vam vaš mozak govori o takvoj situaciji?
Motocikl poput Hayabuse je na vrhu sve te silne snažne moto
konjice. Snaga je upravo i najopasnija stavka u vezi motora. Recimo da
vam se vozeći Hayabusu malo omakne desna ruka. Na mojem SV-u
ispoljavanje snage uzrokovano time ne bi bilo tako opasno. No, na
Hayabusi bi vas ta snaga, ako ste neiskusni, a i iskusne zna ponekad
iznenaditi, vinula u zrak, što nas opet dovodi do vrlo velikih šansi da
bi sve moglo završiti s vrlo ružnim prizorom. Vi na žalost više ne bi
ni došli u tu situaciju da vam se omakne desna ruka, barem ne ako je
riječ o motociklima.
Dalje možemo razmišljati:
Zašto većina ljudi počinje s motorima najviše klase, s onim
najjačim zvijerima? Zdravo razmišljanje nas definitivno upućuje u
drugom smjeru. Ako idete protiv te logike, očigledno ne donosite
pametnu odluku. Tu se opet postavlja slijedeće pitanje. Smije li netko,
tko ne donosi suvisle odluke, uopće voziti motor poput Hayabuse ili
sličnog? Da li bi ti ljudi došli u napast da se malo iskažu pred nekom
curom, na nekom semaforu? Ili, da li mogu ocijeniti da su sposobni
slijediti nekog starijeg motoristu po nekoj dionici ceste?
Je li vaš cilj voziti radi svojih užitaka, ili za tuđe užitke? Da
li je riskiranje vašeg, a i tuđeg života, vrijedno toga da imate novi,
najbrži, najjači motor, samo zbog toga jer vi to želite? Zašto
mišljenja drugih, kad vam kažu da počnete svoj moto staž na nečem
slabijem, u vama izaziva reakciju punu emocija? Da li osjećate da oni
sumnjaju u vaše sposobnosti? Kada počnete voziti, vi morate biti
svjesni činjenice da NEMATE sposobnosti. To ne znači da ste za ništa i
da nemate hrabrosti. To samo znači da trebate naučiti. Sam proces
učenja uzima najviše života nas motorista. Ako nemate ništa više za
naučiti, bit će vam prilično dosadno. Jedan od velikih povijesnih
učenjaka i znanstvenika je na svojoj samrti rekao: «Sada znam, da ništa
ne znam». Ja osobno uživam u učenju i napredovanju svojeg znanja i
iskustava u moto svijetu. Kada ste spremni za prijelaz na višu
stepenicu i kupnju jačeg motora, jednostavno ćete osjećati da je to,
to, i da ste to zaslužili.
Svi želimo biti najbolji, da radimo stvari bez većeg umnog ili
fizičkog napora, da dokažemo da smo prirodni talenti. Ali ipak proces
samog učenja ne može se skraćivati, ne možemo koristiti prečace. Ako to
pokušate, gadno ćete proći.
Divite se profesionalnim vozačima, jer su oni trenirani, i sve
izgleda da rade s lakoćom i možemo reći da nam sve to svoje znanje
umjetnički demonstriraju. Ali ipak iza svega toga su godine rada,
truda, muke i bezbroj padova. Izgleda da je sve to lagano kad ih
gledamo na TV-u, zar ne?
Počevši motociklom poput Hayabuse, ograničavate samo sebe. Čini mi
se da vozači koji su počeli na cross motociklima, da su oni
najiskusniji i najbolji od svih. Oni su stalno izloženi proklizivanju
kotača, ne baš idealnim uvjetima vožnje, padaju skoro svakodnevno,
važna im je precizna kontrola gasa. Sve te stvari moraju stalno imati
na umu, ili bolje rečeno, moraju refleksno na sve to reagirati. Ja na
cesti skoro nikada nisam suočen sa svim tim poteškoćama. Ako i jesam,
moj život tada «šeće» po oštrici noža. Samo od sebe se nameće
razmišljanje, da mogu nešto naučiti samo ako sam živ. Ili se mogu
ubiti, ako se odskližem pod neki nadolazeći automobil, ili kamion.
Većina ljudi zna svoje granice, znaju kada treba pristupiti nečem,
kao što je učenje vožnje na motociklu. Oni koji odluče iskusnijima
dokazivati da su u krivu i odluče kupit neku novu jurilicu, tipa CBR
1000, R1, GSX-R 1000, ZX-10 R ili slično, imaju na umu pogrešan cilj.
Štoviše, donose vrlo pogrešnu odluku, ignorirajući pri tome što im
zapravo njihov mozak govori.
Mislim da bi nekog vlasnika Hayabuse trebalo pitati sljedeća
pitanja: Koliko svoje pažnje posvećuje, da bi osigurao potpunu kontrolu
nad svojim motociklom? Koliko ste svjesni samog položaja ručice gasa?
Ako bi posudili nečiji motocikl, recimo SV 650, da li bi vožnji
posvetili više, ili manje pažnje?
Nitko ne želi potiskivati novopečene i novo pridošle vozače. Nitko
ne želi da ti vozači sjedaju na motore i pogibaju. Mnogi vas mogu
zezati, kako se bojite dati gas, ali u biti oni se samo zezaju i ne
misle tako.
Dio svega leži u strahu. Strahu od moguće smrti. Dio svega leži i
u užasu i boli živog čovjeka poput nas. Što su sve lijepe stvari u
životu, jednostavno prekinute i nestale u jednom trenu, zbog jedne male
greškice. Zaista se je lako ubiti! To ćete najbolje shvatiti, kada ćete
se jednom približiti na sam rub života i smrti. Tada ćete shvatiti da
je linija vrlo, vrlo, tanka.
Razmislite o slijedećem: Voziti motocikl, je bez dileme, u
najmanju ruku opasno. Možete u svakom trenutku poginuti. Možda su to
preozbiljne činjenice, ali je tako. Da bi vozili motor, vaš um u većini
slučajeva blokira sve te činjenice i saznanja o opasnosti, ili nas
strah opet zapravo čuva, čini pažljivim i iznosi na površinu ono
najbolje, što možemo izvući iz samih sebe. Sasvim je moguće da vam vaš
um prekrije važnu informaciju tokom vožnje, da vas uopće o tome neće
obavijestiti, ili taj trik možda uopće neće funkcionirati. Koliko puta
ste negdje sjedili uz piće, razmišljali i pitali sami sebe: «Što sam
mislio? Pa ja znam i mogu bolje?» Upravo to morate imati na umu i
analizirati svoje postupke . Samo tada možete donositi pravilne odluke.
Postoji mnogo životnih priča o vozačima motoristima koji su poginuli,
ili su bili ozlijeđeni. Na žalost, čitamo o njima i viđamo ih prečesto.
Mislite li da su ti ljudi htjeli poginuti, ili nastradati? Očigledno
ne. Isključimo iz naših razmišljanja na trenutak nezgode, koje su
jednostavno bile neizbježne i koncentrirajmo se na dvije stvari. Prvo,
vozači koji su napravili grešku i uzrokovali sami svoju nezgodu, i
drugo, vozači koji u kritičnoj situaciji nisu postupili najbolje što
znaju i najbolje što su mogli. Svaka osoba, svako živo biće, želi
živjeti, a ipak mnogo motorista pogiba i završava s teškim ozljedama.
ZAŠTO? Možete biti sigurni da su učinili sve što je tada bilo u
njihovoj moći, da bi spriječili nezgodu. Što ih je ipak spriječilo da
daju još onaj zadnji atom snage, volje, i znanja, da bi spriječili
nezgodu?
Ostavit ću vas sa sljedećom pričom:
Jednoga dana posudio sam svojem prijatelju svoj prvi motor. Bila je
to «HONDA» 250 CM, proizvedena 1983. godine. Nakon što je sjeo na nju i
prošao tri ulice dalje, stao je na znaku STOP. Kada je opet kretao s
tog mjesta, dogodilo se nešto, što ga je zbunilo. Nespretno je dao gas
i naglo otpustio spojku. Motor se potom «složio» na cestu, dok je on
počeo letjeti zrakom, kao neka lutka kada je bacimo. U tom trenutku
pomislio sam da je mrtav.
Zašto se to dogodilo? Zamislite Hayabusu u rukama mladog vozača.»
Eto, ne znam o čemu vi sada razmišljate, nakon što ste pročitali
sve ovo. Ja sam se zapitao puno stvari. Budući da pripadam toj mlađoj
populaciji vozača i tek sam počeo kročiti putovima motora, u većini
postavljenih pitanja sam pronašao sebe. Mnoge rečenice završavaju s
upitnikom, i na njih nije dat odgovor. Poanta svega je da svaki od vas
nađe sam za sebe odgovor i razmisli o njemu. Ja sam i prije, nego li
sam uopće dobio taj tekst ruke, razmišljao o tome da li da kupim svoj
motor snova. Svjestan činjenice da mu nisam dorastao, uvijek sam ipak u
prvi plan stavljao svoju želju za «HONDOM» Fireblade. Uvijek mi je na
umu bila činjenica, koliko se u životu trudim i mučim, samo iz jednog
razloga, zvanog Fireblade. No, ipak, zahvaljujući nekim ljudima, koji
su mi malo približili činjenice, odustao sam od svog sna. Zapravo da
budem točan, malo sam ga samo odgodio. Jer, ipak sam tom snu zahvalan
što napredujem u životu. Taj san je ono, što me tjera naprijed. Ali,
imamo li ipak zdravi razum i možemo li staviti na vagu što je
pametnije. Da li odgoditi malo taj san i u njemu kad-tad uživati poduže
vrijeme, ili ga ostvariti prvom prilikom, ali ga isto tako i prvom
prilikom opet izgubiti?? Eto, to je još jedno pitanje za vas.
preuzeto sa www.motori.hr
