ZXR400 - model koji se čudnim putevima dao uvesti preko Italije
Svjedoci
smo male revolucije. Prije skoro dvadesetak godina, točnije od 1990.
godine, japanska vlada je donijela regulativu o ograničenju snage za
motocikle koji ostaju u prodaji u Japanu. Razlog donošenja zakona -
sličan našoj odredbi o 0,0 promila.
1990. godine オートバイ (O-To BaI) "motocikli za japansko tržište" su imali određeno ograničenje snage mjerene na radilici agregata. Ove godine, 日本自動車工業会 (NiHon JiDôSha KôGyôKai) "udruženje proizvođača vozila" i 国土交通省 (KokuDoKôTsûShô) "ministarstvo zemlje, infrastrukture i prometa" su se dogovorili o 廃止 (HaiShi) "odbacivanju" sporne regulative.
Maksimalna snaga motocikla koji bi ostajao a tržištu je bila 100 馬力 (BaRiki) "konja", izmjerenih na radilici.
Podkategorije ograničenja snage bi izgledale ovako nekako:
* 7,2 ks za 50ccm, * 22 ks za 125ccm, * 40 ks za 250ccm, * 53 ks za 400ccm, * 77 ks za 750ccm, * 100 ks za motocikle preko 750ccm.
Bila je to 自主規制 (JiShuSeiGen) "samoregulativa" koja je trebala preventivno smanjiti nesreće u kojima bi sudjelovali バイク (BaIKu) "motocikli." Kako su godine prolazile, nikada nije dan niti jedan 根拠 (KonKyo) "dokaz" da je regulativa dala ikakav pozitivan rezultat.
U
svemu tome, najviše je nastradala japanska industrija motocikala kojoj
su vlastiti vrhunski proizvodi bili ilegalni u vlastitoj zemlji.
Regulativa je imala "rupu" koja je dozvoljavala uvoz stranih motocikala na koje se nije odnosila restrikcija snage.
Odbacivanjem
regulative mogli bi vidjeti japanski sjaj u nepoznatoj klasi. Klasa od
400ccm bi se nakon dugog perioda zanemarivanja mogla uskoro probuditi i
nekim starijim generacijama napokon dati šansu da dosanjaju klasu 400 o
kojoj se moglo čitati samo u njemačkim i talijanskim moto časopisima.
